недеља, 30. новембар 2014.

Oriental tango u Novom Sadu

   Na moje veliko zadovoljstvo, a na radost nekolicine divnih devojaka iz Novog Sada, 21.12. tekuće godine, s početkom u 13h - održaću radionicu oriental tango fuzije. Mislila sam da će to biti jedan "običan čas" u sklopu Diva dance studija moje prijateljice Jelene Popov, međutim ona je imala nešto drugo na umu. Rešila je da priušti to i ostalim devojkama koje bi želele sa mnom da obrade ovu divnu fuziju. To ne mogu da odbijem :) Veliki korak za mene, ništa manji izazov. Uvek mi je zadovoljstvo raditi sa onima koji su željni znanja. Potrudiću se da maksimalno iznesem sve što je potrebno da bi se ova posebna energija i emocija razumela. Bila sam na dve oriental tango radionice, sa Nikom Mlakar i Aleksejem Riaboshapkom pa tako želela i sama da se oprobam u istom :) Izuzetno volim ovaj vid emocije i igru strasti i senzualnosti. Plesala sam javno par puta, ali su sve to bile improvizacije. Ovoj materiji se treba malo više posvetiti pa sam tako pripremila koreografiju koju ću 21.12. podeliti sa devojkama koje to budu želele. :)

   Sve potrebne informacije možete videti ovde: Oriental tango with Malika :)

   Vidimo se uskoro i hvala na poverenju!



   Puno pozdrava,

   Nina

уторак, 25. новембар 2014.

Oriental Love 2014.

   Dugo sam pokušavala da sastavim status na facebook-u i nije mi pošlo za rukom jer zaista ne mogu da sklopim kompletan doživljaj u samo nekoliko rečenica. Zato sam rešila da posvetim čitav tekst o vikendu koji je iza nas. Biće mi teško da dočaram rečima, ali ću se potruditi da približim svima koji su propustli ovo dešavanje, a ujedno i osvežim sećanje svima koji su bili prisutni, kao i da opišem moje ludo "putovanje" kroz sve to. Neću biti kratka, ali ću biti jasna :)

   Krenula bih od samog saznanja o detaljima Oriental Love 2014. Elem, nema potrebe da vas upoznajem sa likom i delom naše Leile, devojke koja je na orijentalnoj plesnoj sceni preko 10 godina, koja je uspela ono što niko iz Srbije nije - da se probije na svetsku scenu i bude na mnogim festivalima rame uz rame sa najvećim imenima orijentalnog plesa. Malo li je? Godinama je neko ko ispunjava snove mnogih od nas dovodivši nam sve te sjajne plesače, instruktore i ljude koji nas preko snimaka potpuno ostavljaju bez daha, a onda uživo odvedu u neke nove dimenzije. Putujući po svetu upoznaje mnoge plesače i svake godine nas oduševi svim tim novim licima na svom festivalu. Svi sa nestrpljenjem iščekujemo informacije i detalje o Oriental Love. Ovog puta je uspela da nam dovede sjajne instruktore od kojih smo imali čast da učimo: pravu oriental-flamenko fuziju od neverovatne Salime iz Španije, oriental-balet i ludi drum solo od preslatke i magične Kathreen iz Češke, naša Leila nas ovog puta uvela u svet emocija pa smo tako obradile jednu od najlepših tarab pesama - Wahashtini... iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii saidi i mejance od jednog, jedinog, jedinstvenog Tita Seifa koji nam je svima ušao pod kožu!!! Pored svega toga uvela je dva noviteta - internacionalno takmičenje uz otvaranje festivala, kao i Closing Gala Show uz ARAPSKU MUZIKU UŽIVO!!!!!! Kada sam sve to saznala prosto sam zanemela! Sve to treba organizovati, a svi znamo koliko to nije lako.


   Rešila sam da se prijavim na takmičenje iz nekoliko razloga. Želela sam da se prestavim publici kao Nina Malika, da pokažem ono što umem kroz koreografiju (jer sam se do sada prikazivala kroz improvizacije koje nisu moja jača strana) pa tako dobijem konstruktivne kritike od onih koji se razumeju u ovaj naš ples pa na osnovu toga da nastavim da radim na svom plesu. Pri prijavi Jelena me je stavila u profesionalnu kategoriju, Oriental Love Queen, iako sam mislila da trebam u onu nižu, sa rečima: "Da li si instruktor? Da. Da li imaš svoju školu? Da. Izvoli pa pokaži šta umeš!" :D Potpuno je bila u pravu, a meni je to prestavljalo još veći izazov. Ipak sam ja neko ko je tu maltene nov, ko se bavi orijentalnim plesom od februara 2011. i treba da stane na scenu sa devojkama koje su tu bar duplo duže od mene. Cilj mi je bio da uđem u finale pa tako i plešem pred sudijama i dobijem svoje kritike. Tih dana mi se nije dalo da osmislim koreografiju, mozak je jednostavno bio blokiran, svaki pokušaj je bio uzaludan, a poslednji dani za prijavu su se trošili. Reših da improvizujem uz jednu od omiljenih pesama, "Sawah", pa šta mi Bog da :D Snimih se, ubacih snimak na YouTube, poslah prijavu iiiii više nije bilo nazad. Onda je ostalo da se čeka. Sudije za polufinale su bile Mateja (Slo), Kathreen (Chz) i Salima (Esp). Svakako smo od njih dobijale ocene i kritike tako da, i da ne prođem, dobiću to što mi je potrebno za dalji rad. Naišla sam na mnogo pozitivnih komentara prijatelja, drugara, poznanika, čak i potpuno nepoznatih ljudi... koji su bili oduševljeni mojim snimkom. Hvala im na tome. Mesec dana kasnije (ooooooh daaaa, mnogo je trajalo to čekanje), dobismo rezultate iiiiiiii saznah da je moj cilj postignut!!! Prođoh u finale! Plesaću na sceni pred (kako tada saznah) Titom koji će biti jedini sudija za našu kategoriju!!! Kritike su bile odlične i potpuno realne, prezadovoljna sam komentarima sudija, a među njima trima mi se posebno izdvojila Katka. Ona me je oduševila svim detaljima i predlozima, toliko nežna i mila pa sam jedva čekala da je upoznam lično. Posle ovoga je ostalo još malo više od mesec dana do samog finala. Trebalo je napraviti koreografiju, navežbati je, sašiti kostim... to je mnogo posla iako to mooožda nekome ne zvuči kao nešto teško. Koreografiju napravih uz pesmu koja me je podsetila na mene na prvo slušanje, nisam imala muku pri odabiru pesme, što i nije uobičajena stvar. Pesma se zove "The pearl in my heart" - Hossam Ramzy :) Sve sam ja to lepo na vreme isplanirala i počela, a onda sam imala nekih komplikacija, kao što to obično i biva kod mene jer gluposti ne mogu da me zaobiđu. Izrada kostima je trajala i trajala, a pored toga ono što dobih je bilo više nego očajno, a ostade samo 5 dana do nastupa. SJAJNO! Moj očaj i tugu ne mogu da opišem. Nečemu se toliko raduješ, nešto toliko iščekuješ, nešto što ti je jaaaaako važno u tvojoj karijeri... I nečija neodgovornost te potpuno upropasti u sekundi... To iskustvo zaista ne želim nikome!!! Od tog dana pa do veče pred takmičenje sam spavala ukupno 12h zato što sam morala sama da radim kostim. Zahvaljujući mojim dragim ljudima, koji me vole i kojima je stalo do mene uspela sam da nađem krojačicu koja je u par sati uspela da sredi onaj očaj od suknje koju dobih, koja je umela da radi svoj posao i slušala šta joj se govori pa to profesionalno i uradila iako nije imala vremena. Hvala mojoj Žoli i krojačici Duški do neba jer su me iščupale iz očaja i vratile me u život!!! Ukrašavanje kostima je potrajalo, trebalo je sve one cirkone polepiti, ali mi nije bilo teško i radila sam to sa osmehom na licu, završila sve veče pred nastup i napokon mogla da legnem da spavam ko čovek! Sutradan frizeraj, šminkeraj, pakovanje za čitav vikend... Društvance iza scene je bilo pozitivno i veselo, puno podrške. To mi se jako dopalo. Nova lica, neka samo poznata, neka dooobro poznata i voljena :) Bilo mi je lepo i iza scene, kao i na samoj sceni.  Sve smo imale problem sa podlogom na podu, ali smo se već nekako snašle. Mimo toga sam zadovoljna kako sam se predstavila, a i reakcija publike je bila dobra kao i komentari publike posle. Pošto sam plesala među poslednjima od takmičarki, imala sam priliku da odgledam veći deo programa iz publike. Moram da kažem SVAKA ČAST svakoj od vas koje ste učestvovale, prvenstveno na smelosti i hrabrosti, jer ovo nije mala stvar. Čestitam svim pobednicama još jednom, želim vam divan provod na festivalima i da nam obavezno slikovito  prenesete doživljaje :) Na sebe sam posebno ponosna jer sam od prijave pa do samog dana takmičenja želela mnogo  puta da odustanem, zato što sam omalovažavala samu sebe, ali sam ipak nekako uspela da ostanem pribrana i izborim se sa samom sobom pa se tako ipak prestavim svima.


   Da ne zaboravim i plesače koji su nam se prestavili na Opening Gala Show-u. Pojedini su me ostavili bez daha. Svaka čast!

   Subota ujutro, 22.11. 2014. :) Prva radionica - 9h ujutro. Salima i obrađivanje oriental-flamenka. Iako sam bila pospana, Salima je uspela da me prodrma u samo nekoliko sekundi. Prava Španska energija, pravi flamenko! Kako moćna žena, čoveče! Svaka čast na pristupu, na svakom sitno objašnjenom detalju, na energiji i posvećenosti da nam se što je više moguće približi poenta oriental-flamenko fuzije!!!

   Odmah posle jake flamenko energije smo prešle na nežnu, lepršavu, pa tako sa Katkom obradismo oriental-balet, osnovne poze u baletu, kako izraziti nežnu energiju, lepršati kroz pesmu i prostor... Opet još jedan sjajan instruktor, odličan pristup i posvećenost. Koliko god da smo bile umorne, svaki od instruktora nam je svojom energijom vratio volju i snagu u tela. 


   Onda je došao na red i on, ime i prezime  u ovom plesu, jedan jedini - Tito Seif, obrada saidi-ja. Moram da kažem da saidi sam po sebi u meni budi posebne emocije, sam po sebi me podiže, što se kaže - diže iz mrtvih. Kada na sve to dodam prisutnost energije Tita Seifa, prosto, ma koliko da sam neispavana, premorena, gladna, žedna, nikakva... osećam se ko nova! Ovo je bio pravi pravcati master class, bila mi je čast učiti od takve veličine koji pre svega potiče iz Egipta i prenosi nam pravu orijentalnu energiju.

   Uveče je na red došao Gala Show. Ono što ću reći o ovom koncertu jeste bez i malo doze preterivanja. Ubedljivo NAJBOLjI KONCERT DO SADA!!!!!! Sklop plesača, program, izvedba i usklađenost devojaka iz plesne škole Leila, sama Leila uživo u izvedbi pesama koje volimo, master učitelji sa svojim potpuno drugačijim energijama koji su tu bili da začine sve... Ceo Oriental Love paket je bio savršen! Kakvi plesači, kakva iznenađenja, kakav doživljaj... Bez i malo laži - imam bolove u dlanovima od tapšanja :D Leila je za svoju jubilarnu desetu godinu rada uspela da nas prodrmusa i pokaže zašto toliko dugo traje. SVAKA ČAST!!! Kapa dole!

   Nedelja ujutro, dođoše na red nove radionice. Naravno da smo premoreni, ali ne odustajemo, Prva radionica tog dana je bila sa Katkom, radili smo ludi drum solo, potpuno drugačiji od onog na koje smo, takoreći, navikli. Ponovo je pokazala koliko je fenomenalan instruktor objašnjavajući sve do stinog detalja, olakšavajući nam tako da memorišemo to što radimo. Ko god da je ikada otišao na niz plesnih radionica, a kada kažem niz mislim na nekoliko radionica u cugu, za redom... zna da nije lako memorisati redosled koreografije koja se uči, jer kada zaređaš nekoliko koreografija u 6-7 sati prosto ne znaš ni gde se nalaziš, a kamo li da ponoviš nešto sam tek tako bez gledanja u instruktora pa mehanički ponavljaš  :D (govorim u svoje ime... naravno da postoje oni profi plesači koji pamte koreografiju momentalno, bez problema i svaka im čast na tome). Katkin način objašnjavanja mi se izuzetno dopao i presrećna sam jer sam imala priliku da učim od nje! Priznajem da me je umor sustigao pa tako nisam poslednjih 30ak sekundi odradila... Upsss... :D Svakako sam uživala gledajući.



   Zatim je na red došla naša Leila :) Ovoga puta smo obrađivale tarab pesmu, jednu od mojih omiljenih - Wahashtini. Ako se neko pitao zašto smo radile baš nju - evo možete da se zahvalite Teodori iz PS Oriana&Oria i meni, jer smo mi tražile da to radimo :D Nema na čemuuuuuu :D Savršena pesma, sjajna koreografija, odlična učiteljica... kada se sve to spoji onda dobiješ nekoliko desetina devojaka koje plešu usklađeno pesmu dugačku malo više od 5 minuta koju smo obradile za samo 2h!!!!!!!!!!! Dovoljno rečeno!

                                             

   I onda ponovo ON! Kada je stigao morala sam da mu kažem koliko dobar parfem ima :D Na koncertu sam mogla da ga osetim njuhom i tačno sam znala kada će on da nastupa :D Zatim sam ga zamolila za jedan "selfie" pa tako pokrenula lavinu :D Kada nagrnuše devojke bi mi žao čoveka :D Ali, dobro... to je deo posla i slave, šta da mu radim :D 

   Pitao nas je da li želimo da radimo pesmu sa rečima ili instrumental. Mislim da je jednoglasno bilo da se radi pesma sa rečima. Oduševljena sam koreografijom, samom pesmom, imale smo i prevodioca :D Mnogo znači kada znaš o čemu se radi u pesmi pa tako dodaš tu emociju. I ovog puta smo igrale uigrano, moram da priznam. Naravno, bilo je greškica, ali najminimalnijih. Njegove koreografije nisu ni malo lake, a mi smo ovu sažvakale, čoveče :D Ponosna sam :D Ne znam da li ima potrebe da govorim o tome koliko je doooooooooooobar osećaj imati njega metar, dva ispred i plesati sa njim...??? :) Počesmo i drugu koreografiju, ali pošto je video da nam tela otkazuju po tome što gubimo balans, rešio je da pusti par pesama i da ga pratimo, ali da uključimo emocije i uživamo. Ponovo isto uživanje, ponovo isto zadovoljstvo... Prosto mi je bilo žao što je svemu tome došao kraj. Na kraju smo se isfotkali. Slučajno saznah da njega moramo lično da pitamo za kritike sa takmičenja. Uzeo je papir i nekoj od takmičarki govorio o nastupu. Pitala sam ga da li će dati Jeleni komentare da nam ih ona prosledi, da ga mi ne bismo sada gnjavile... rekao je: "Ne. Ovo ostaje kod mene. Pitajte me sad." :D Dobro... :D Sačekala svoj red i pitala :D Rekao je sledeće: "Imaš mnogo dobru energiju, sviđa mi se tvoje telo, kukovi najviše, tehnika ti je odlična. Jedino što mi se nije dopalo kod tebe su tvoje ruke, jako su loše i moraš mnogo da vežbaš. Practice, practice, practice, practice..."  iiiiiiiiiiiiiiiii eto ga meni ogroman kez koji imam i danas :D Tada sam mu se zahvalila i rekla da plešem manje od 4 godine i da sam svesna toga koliko su mi ruke loše i da mi je jako drago što mu se sve ostalo dopalo i da ću maksimalno da se potrudim da sredim ruke. Začudio se kada je čuo da treniram toliko kratko i pohvalio me. Mojoj sreći nema kraja :D LALALALALALA!!!!!


   Jurnjava nazad kod moje Saške, spremanje paaaa nazad na plesno ludilo :D Closing Gala Show! Ovog puta je i ona (Saška) bila sa nama. Jako mi je žao što je propustila sve ove radionice, ali viša sila. Biće još prilika. Srećna sam jer je uspela da upozna sve te plesače o kojima sam joj pričala. Elem, da se vratim na temu... ono što Jelena ne zna jeste to da već neko vreme kukam za tim da odem na arapsku muziku uživo pa mi je nesvesno ispunila još jednu želju :) Malo je reći da sam uživala. Moje divne žene, pravi plesni zmajevi, na jednom mestu! Kako može da nam bude kada je oko nas samo i isključivo najpozitivnije moguća energija??? :) Na kraju, kada smo ostali mi "najuporniji", sjajni pevač  Ali je došao među nas pa tako i zaigrao. To sam i zabeležila snimkom: Gana el hawa LIVE Belgrade

                                               
   

  Posle toga smo opleli Užičko kolo, sa sve našim inostranim gošćama koje su vrlo brzo savladale i oplele sa nama :D Folkloraši su me oduševili jer su se prethodno veselili sa nama uz našu arapsku muziku kao da je znaju i slušaju svakodnevno. Bravo momci! Malo smo gledali i Grčki ples u njihovoj izvedbi. Kada je došao fajront, kada su nas "izbacili" napolje, folkloraši su želeli da vode dve divne plesačice u kafanu, da malo osete našu atmosferu pa smo pozvane i Saška i ja. Naravno da smo otišle, ne damo mi koleginice tako lako, a i Jelena nas je zadužila da joj čuvamo momke :D Završismo mi tako u kafani, na stolicama kako to obično u Srbiji ide kada te spuca sevdah :D Njih dve su se provele fenomenalno, đuskale non stop, Laura je čak i ponavljala reči iako nije imala pojma šta izgovara :D Dobro, tako i mi sa arapskim pesmama :D isto mu dođe :D Veče za pamćenje, a provedeno sa potpunim strancima! Život ti tako nametne neke momente kada im se ni ne nadaš, zbližiš se sa nekim ljudima i budeš srećan. Divno!




   Da donesem zaključak... Divno je kada imaš priliku da podeliš svoju ljubav prema ovoj divnoj umetnosti sa onima koji osećaju  isto. Divno je kada uz pomoć ove umetnosti upoznaješ nove i kvalitetne ljude, a sa onima koje si već imao priliku da upoznaš tada učvrstiš odnose. Divno je kada deliš scenu sa svetskim imenima, prvoklasnim umetnicima, sjajnim instruktorima i dobrim  dušama. Divno je kada živiš svoj san. Želim ovom prilikom još jednom da čestitam Jeleni na organizaciji, sve je isplanirano do najsitnijeg detalja pa tako i ostvareno, želim da joj se zahvalim jer nam je pružila priliku da učimo od Salime, Katke i Tita, kao i od nje. Želim da joj zahvalim na ukazanoj prilici da se prikažemo kao plesači i nadam se da je nismo izneverile na tom takmičenju. Želim da joj zahvalim što nam je otvorila vrata pa sada mi biramo put, kao što je na koncertu izjavila da instruktori otvaraju vrata, a mi smo ti koji biramo put... a ona je nama svima instruktor svakako. Za samo takmičenje bih rekla da je to samo jedna obična reč... "takmičenje". Da, nagrade postoje, naravno. Neko ih je osvojio i tako i treba. Ono što ne treba jeste da se "takmičenje" posmatra kao takmičenje. Mi nismo tu da se takmičimo jedni protiv drugih, mi smo tu da se takmičimo sami sa sobom. Uvek govorim u svoje ime i ne mora da znači da će svi da se slože sa mnom, ali smatram da smo učešćem pomerile sopstvene granice i uradile nešto jako korisno za svoj napredak u plesu. Svaka od nas je pokupila jedno novo iskustvo i sada zna na čemu treba da radi. Pod ovim nebom ima mesta za sve nas, a ono što je najvažnije od svega jeste ljubav prema plesu, nikakvo takmičenje, gurkanje, podmetanja nogu i ostale gluposti nemaju tu mesta. Bar ne u mom slučaju, ne znam za vas. Stovrenja ljudskog oblika sa takvim osobinama i pretenzijama su potpuno nebitne. Tu nema mesta suzama i razočarenjima, tu ima mesta samo za osmehe i zadovoljstvo jer radimo ono što najviše volimo - plešemo. Idemo dalje u nove pobede, idemo dalje u nova iskustva, u sticanje novih znanja, upoznavanje novih ljudi i sve to uz maksimalno uživanje. Ples je najveće bogatstvo u mom životu, nešto što me pokreće, što me podiže, što me veseli, što mi dalje snagu kad god i za šta god. Ljubav je prelepa, a ljubav treba negovati. Ono što bih na kraju rekla jeste da nije uspešan festival/koncert/hafla/radionica onaj o kome sam organizator priča pa nam svima, što se kaže, "tura pod nos" pa ne možemo da odmorimo od njih i da ih se uželimo malo. Prava i uspešna organizacija je ona o kojoj govore učesnici i publika. Potpuno sam sigurna da će o Oriental Love 2014. dugo da se govori, a mi ćemo definitivno da pamtimo do kraja života jer je ovo bila jedna posebna priča. Bravo za Leilu, bravo za njene devojke, bravo za sve učesnike, bravo za sve koji smo bili na radionicama, bravo za ples!

   Sledeća stanica - Awalim, mart 2015. YALLA!!! Shimmy, shimmy, yaaaa! :)

Do sledećeg žvrckanja :)
Pozdrav,

Nina :)