среда, 31. децембар 2014.

Umetnost vs Kič

   Jasno je da među ljudima vlada neznanje i zbunjenost po pitanju orijentalnog (ili kako ga ovde zovu: trbušnog) plesa. O razlici između ta dva sam već govorila mnogo puta i neću da se ponavljam, ali moram reći da osnovna razlika jesu emocije, koje su glavna karakteristika orijentalnog plesa. Ono što uvek govorim, ono što uvek želim da predočim svima onima koji me pitaju šta je to orijentalni ples, jeste da je to UMETNOST! U umetnosti si ti slobodan, svoj, letiš, uživaš, postojiš!

   Zbog opšte zbunjenosti među ljudima, jer im je plasirano raznorazno njesra (da prostite), da ne bih pisala sopstvenu definiciju umetnosti, evo je ona sa Vikipedije, slobodne enciklopedije:

   Umetnost je ljudska delatnost ili proizvod ljudske delatnosti koja ima za cilj stimulisanje ljudskih čula kao ljudskog uma i duha. Prema tome, umetnost je aktivnost, objekat ili skup aktivnosti i objekata stvorenih sa namerom da prenesu emocije i/ili ideje. Osim ove definicije, ne postoji nijedna druga opšteprihvaćena definicija umetnosti, s obzirom da je definisanje granica umetnosti subjektivan akt, a potreba za umetnošću se obično naziva ljudskom kreativnošću.


   Dakle, da podvučemo neke reči: ljudski um, ljudski duh, emocije, ideje, kreativnost

   Naravno pre nego počnem moram da kažem, sve je to subjektivno, svako ima neko svoje viđenje nečega, nekome će se dopasti ovo, nekome ono, a ja sam ovde neko ko će da iznese sopstveno mišljenje svesna toga da će se nekome dopasti, a nekome i neće, što je i normalno. Postoji ona poznata rečenica: "Ukusi su različiti, o njima ne treba raspravljati." pa ćemo se nje i držati :) Svakako poštujem i mišljenje suprotno od mog.

   Elem :)  Ples... Način izražavanja. Način života. Ljubav. Strast. Postoje osobe koje su jednostavno rođene s tim, stvorene da žive na taj način, samo za to i uz to. Lično, čitavog života imam samo jednu jedinu želju, samo jedan san. Nisam imala problem sa tim da skačem sa jedne umetnosti na drugu, kod mene je jasno da je ples odabrao mene, a ne ja njega. Postoje osobe koje jednostavno lepršaju, ne znaju ko su i teško im je da se pronađu u nečemu, a željni su da se iskažu, da se istaknu, ne zadržavaju se dugo u nečemu... i to nije loša stvar, ne kažem... često smo zbunjeni, tražimo smernice ka samim sebi dok se ne pronađemo u nečemu. Postoje i one osobe koje su videle da je neko negde u nečemu uspeo pa ko vele sad će i oni malo pažnjice na sebe da privuku. U svakoj grani umetnosti postoje takvi, ne ograničavam se samo na ples. Para vrti gde burgija neće. Često se zbog novca guraju pogrešni, dok pravi ispaštaju. Mada, ja verujem u to da se upornost uvek isplati i da, dokle god je čovek čist, iskren i istrajan u tome što voli i što zapravo jeste, ima da uspe u ostvarenju svog sna, ima da zauzme svoje mesto koje mu pripada. Potrebno je mnogo vremena, ali cilj je zapravo i vredan tog teškog puta koji sam tabanaš. Ima tu i trnja i stakla i leda i pijavica i žara i bodeža i otrova... Sve se to preživi.

   Ono što me je navelo da pišem na ovu temu jeste prevelik procenat "plesnog kiča" koji je, na žalost, sve rasprostranjeniji. Da, "svaka roba ima svog kupca", pa tako svako ima svoju publiku, ali se dešava to da ako se samo tako gleda dobijemo upravo ovo - da se ljudi vode pogrešnim mišljenjem o ovom plesu koji je sam po sebi već škakljiv na ovim područjima, a kamo li kada im se dodatno plasira ono što ja zovem kičom. Upotrebljavam reč "kič" da ne bih psovala pa rekla "sranje"! Ne pišem ovo da bih ikoga prozvala, prosto govorim ono što mislim da ne treba da bude predstavnik umetnosni poput orijentalnog plesa. Kao glavni primer onoga što PO MENI nikako NIJE orijentalni ples, a gura se svuda iz nekog razloga, jeste jedna plesačica koja mi nikada nije "legla" za sve ove godine koliko pratim pa tako i treniram i izučavam ovaj ples. Slučaj broj 1. I tako mi upropastiš omiljenu pesmu, pritom obični ljudi pomisle da je ovo ples za razbacivanje "bataka", gde sevaju zadnjice, providni kostimi sa šlicevima "do grla" i budženje grudi  kojima se mlatara do besvesti. Nije poenta "prozivati" dotičnu damu, daleeeeeeko od toga, poenta je da su granice prekoračene, da je sve prevazišlo svaku meru, da seks prodaje sve! Ne postoji ni trunke mističnosti, elegancije, u krajnjem slučaju kulture u plesu nekolicine, a plasiranjem i guranjem plesačica poput ove dobijamo samo "razmnožavanje" istih! FUJ! Da, postoji ta Ruska scena koja je drugačija od klasične Egipatske, energija je potpuno drugačija i malko je "agresivnija", ali je to potpuno drugačije od OVOG što smo upravo videli. Nekome to više leži, nekome manje.  Postoje mnogi ruski plesači koji me ostavljaju bez daha jer umeju da iznesu pravu priču. Dešava se da ljudi pre gledaju ovo: Slučaj broj 2. pa se nešto oduševljavaju tom vulgarnošću i mlataranjem na sve strane, jer, jelte, golotinja i sve na izvol'te prolaze laganica! Umesto da gledaju npr nešto poputo ovog:Daria Mitskevich kada smo kod ruske škole, čisto da uporedimo. Vidimo šlic, vidimo tehniku, vidimo tu pomenutu agresivnost, ali vidimo i razliku koja je više nego očigledna! Ili ovde:Daria Mitskevich 2 gde pleše uz divnu ljubavnu pesmu, gde kostim ima dubok šlic, ali u svakom momentu vodi računa da ništa ne ispadne, ne forsira seksipil, ne forsira atribute, ne poziva na seks... Žena PLEŠE, prenosi emociju i ispoljava sebe kroz to. Naravno da ne očekujem da se ljudima koji se ne bave orijentalnim plesom dopadne izvedba poput ove: Daria Mitskevich 3 iz prostog razloga što se ne razumeju u stilove pa im ovo često bude dosadno jer vole brže ritmove, ali svakako kada pogledaju nikako ne mogu da kažu da je ružno i degutantno. Izdvojila sam kao primer samo jednu plesačicu od mnogih dobrih, a ima ih vala još:  Anna BorisovaMarta KorzunAida Bogomolova, itd.

   Pored te "ruske škole" navela bih egipatski primer. Nešto na šta ljudi "otkidaju" danas, po meni je dno dna. Slučaj broj 3. Toooo, grizi usnu, drmusaj grudima i glumi pornićarsko nevinašce!!! I onda završi na YouTube kanalu pod nazivom "Arabic Boobs TV"!!! Zapravo, ciljna grupa slučajeva poput navedene dve plesačice u stvari i jesu oni nezreli nikogovići koji će da balave na to što one rade, jer tu je dobra zarada, tu je lova. I onda se nađu one koje duboko u sebi imaju to što prati ovo što navedena dva slučaja rade, pa tako rade i one, pod pričom da je to njihov način izražavanja, da je to umetnost, sloboda govora. Dobro, možda ja nemam tu sposobnost da to razumem. Šta ću.

   Navela bih neke primerne plesače, pred kojima staje dah, koji iznose pravu priču orijentalnog plesa, koji, sigurna sam, mogu da razuvere sve, koji mogu da dokažu i pokažu šta je to UMETNOST ORIJENTALNOG PLESA!!!

Jamilah :) Nika Mlakar :) Kathreen Derouet :) Daila :) Leila :) i još mnoge druge, a kao poslednji primer od mnogih izdvajam Oriana & Oria :) gledaj i pokušaj da dišeš!!!

   Kao što se može primetiti, svaka od njih je posebna, drugačija, ali ono što ih čini jednakima jeste zapravo ljubav prema plesu, razumevanje emocije i iskazivanje iste kroz svojstven stil i energiju, bez trunke vulgarnosti, mlataranja i "sevanja" bilo kakvog atributa. 

   Poenta ovog plesa jeste upravo u tome, pokazati sebe, ali onaj unutrašnji deo koji nije vidljiv tek tako... Pokazati kako duša ume da leprša, kako oči plešu zajedno sa čitavim telom i kako energija pršti na sve strane mameći osmehe, a i po neku suzu sigurno :) Razlika između svakog plesača jeste upravo u njegovoj ličnosti i karakteru. Zato ćemo imati ove drndave koje sve što mogu da urade jeste da pokažu svoje telo pošto su unutra prazne, a ujedno željne pažnje, ali imamo i one lepršave, pre svega moralne osobe, koje umeju da kanališu svoju energiju na pravi način i iznesu svoje srce na dlan!!! 

   Ne znam da li se neko našao ovde uvređen ili nije, niti me se to tiče. Ja nisam neki pametnjaković, sveznajući... Ja sam neko ko ume dobro da posmatra i ko sme da kaže šta joj se dopada, a šta ne, i to sam upravo učinila. Ako je makar jedna osoba koja nema veze sa orijentalnim plesom ovo pročitala i pogledala priložene snimke (mada ne bi bilo loše da pogledaju i oni koji misle da su prvoklasni plesači koji ne trebaju ništa da uče jer su najbolji), ja sam onda uspela u nameri da uporedim dobro sa lošim, da uporedim umetnost sa kičom. 

   Podvukosmo neke reči na početku: um, duh, emocije, ideje, kreativnost. Nisu kod svakoga te "stvari" iste. Ne oseća svako određenu emociju na isti način, nema svako dobre ideje, nije svako kreativan, nije svačiji duh umetnički... ma koliko taj neko mislio da jeste. Ali lepota u svemu tome zapravo jeste to što možemo da uporedimo i kažemo da je nešto lepo, a da je nešto ružno. Nemam ništa protiv nečijeg načina izražavanja koji je drugačiji od mog, ali bih najiskrenije volela da se oblizivanja, dahtanja, trćenja, mlataranja atributima, nogatanja, golotinje i slično ostavi za spavaću sobu pa neka se tamo tako izražavaju do mile volje pošto toga u ovom plesu NEMA, a da se ostavi pravi prostor onima koji umeju da iznesu umetnost poput orijentalnog plesa na sceni pa da jednom za sva vremena svet nauči koliko ovaj ples zapravo vredi, koliko je lep i koliko znači jednoj ženskoj osobi u svakom mogućem smislu. Što se mene tiče, ja bih stavila pravilo da sve orijentalne plesačice moraju da plešu u zatvorenim galabijama pa da vidimo onda šta ko ima da nam pruži.


  Za kraj prilažem jednu sliku koja bi rekla sve što ja možda nisam :) I napomena: sve ono što je označeno plavom bojom su u stvari linkovi koji vode ka snimcima na YouTube!!! :)

  Do sledećeg kuckanja, puno pozdrava :) 

Nina :)


среда, 17. децембар 2014.

Roditeljske predrasude

   Dugo sam želela da pišem na ovu temu i reših da to napokon učinim. Ne znam ni kako bih počela... Tema je jako teška i povodom nje ne mogu da učinim ništa jer mi za to treba neki čarobni štapić recimo, ali je moje da pričam u nameri da razbijem svaku predrasudu i pobijem svaku ružnu reč upućenu orijentalnom plesu pred mojim najbližima.

   Nisam neko ko želi da nameće sopstveno mišljenje, ko ima pretenziju da nekoga ubedi u to da greši po pitanju bilo čega, ko izgara od želje da ljudima pokazuje prstom, itd itd. Neko sam ko će da iznese svoje mišljenje i stav onda kada me za to pitaju, jasno i glasno, bez ustručavanja. Nemam nameru nikoga da ubeđujem u to da je orijentalni ples umetnost vredna pažnje, ali imam potrebu da se izjasnim povodom nečega što mene kao osobu vređa jer ne dozvoljavam usko povezivanje sa nekim pojavama ljudskog oblika. Moji tekstovi su moje mišljenje na određene teme, ali su takođe i edukativnog tipa gde oni koji žele da znaju nešto (ili nešto više) o orijentalnom plesu to mogu naći u mojim rečenicama. Onaj ko ne želi da zna ništa po pitanju toga taj se neće ni potruditi da pročita, čuje, vidi. E, sada dolazimo do poente moje priče. Dakle, oni koji  ne znaju apsolutno niiiiiiiiiiiiiiišta po pitanju orijentalnog plesa - ti najviše o njemu i govore! Jer mi smo Srbi i mi sve znamo najbolje. Ne ulazim u to da li određeno mišljenje o ovom plesu imaju zbog nečega što su videle na TV-u (što apsolutno nikakve veze sa pravim orijentalnim pesom nema) ili su možda otišli u neki krš prostor sa nekim krš "trbušnim plesačicama" niskog morala ili možda povezuju ples sa našom istorijom i Turcima... Kako god okreneš - sve su to teške gluposti. Ne želim nikoga da vređam, ali kada se na jednom mestu nađe gomila izgovorenih gluposti, zaista ne mogu da ćutim. Uvek kažem da o nečemu trebaš nešto da čuješ i naučiš pa onda sklopiš mišljenje.

   U današnje vreme je mnogo studenata i nezaposlenih, na žalost mnogo osoba koje zavise od svojih roditelja. Onda se dešava da, kada deca zavise od njihovog novca, oni pokušavaju da upravljaju životima svoje već odrasle dece i već izgrađenih ličnosti. Sada pričam o orijentalnom plesu, ali se to dešava za mnoge druge stvari. Dešava se da devojka razume poentu orijentalnog plesa i želi da ga uči jer joj pre svega prija, a i interesuje je... i onda naiđe na barijeru zvanu roditelji. Roditelji koji se ne slažu sa tim i ne žele da daju novac za treninge. Ne potrude se da se raspitaju o tome ni kod nje niti negde po internetu. Postoji pregršt informacija danas o ovome, a internet maltene svi imamo, samo što nemamo svi volju da saznamo nešto novo, ili bar da vidimo šta je to što naše dete interesuje. Odmah se kreće sa rečenicama tipa: "Ne dolazi u obzir da se baviš striptizom! Neću da ti plaćam za to!" ili: "Ja da ti plaćam da ti treseš dupetom i te Šiptare da slušaš?!" ili: "Bili smo pod Turcima 5. vekova i ti hoćeš njihovim plesom da se baviš?!"ili: "Udaćeš se za nekog Iračanina, ne daj Bože!", itd. Meni je jako tužno to što ljudi reaguju tako, kao i što mnoge devojke odustaju od plesa zbog ove barijere ne boreći se za svoje želje i ljubav prema plesu.

   Imala sam isti problem, kao i nekolicina mojih plesnih koleginica. Razlika između nas i navedenih devojaka jeste u tome što smo mi ostale pri svojim željama i izborile za same sebe. Nema ništa loše u tome da čovek istraje u onome što zaista voli i želi, naprotiv. Moji roditelji su se pobunili, a od mene su dobili podsetnik na to koliko godina imam i jasno davanje do znanja da ću ja ići ma koliko se oni bunili jer ukoliko oni poznaju svoje dete onda bi trebalo odlično da znaju da ono neće odabrati za sebe ništa nemoralno, vulgarno, nešto što narušava veroispovest, da ne dolaze u obzir nikakav "striptiz" i "mlataranje guzicom" za zabavljanje muškaraca, a kamo li da će dozvoliti da joj oni biraju čime će da se bavi u životu, pogotovo u dvadeset i kusur godina. Onda se desi neverovatan preokret. Verovali ili ne. Kada su videli koliko sam uporna u tome, koliko to volim i želim, počeli su da se raspituju. Danas moj otac s ponosom pokazuje svima moje snimke i hvali se mojim plesom. Roditelji moje Saške sada drže njene slike u kostimu po kući. Otac moje Jelene se prvi pohvalio njenim prvim plesnim kostimom. Naši roditelji danas finansiraju naše kostime, rekvizite i radionice. Zašto? Zato što su izašli iz "konzerve", saslušali svoju decu, sagledali realnost i shvatili da je orijentalni ples prelepa umetnost i počeli da poštuju tu ljubav i želju njihove dece kao i da je neguju zajedno sa njima. Od toga nema ništa lepše!!!

   Da, i dan danas postoje one koje na orijentalni ples gledaju kao "rekvizit" za privlačenje muškaraca pa se time i "bave".  Postoje i one koje će pogledati tri klipa na YouTube i otvoriti svoju grupu pa držati časove i tako narušiti snove devojaka koje to vole jer će ih učiti pogrešno, pošto zapravo nemaju čemu da ih nauče... po ko zna koji put kažem - nije orijentalni (ili kako mnogi kažu "trbušni") ples sve što na sebi ima zveckave dukate i nekontrolisano drmusa po prostoru! Postoje i one koje misle da mnogo znaju i da imaju pravo da prave od plesa cirkus jer zapravo znaju samo najminimalniji deo, a devojkama prosipaju priče i prodaju šarene laže, izmišljajući neke nakaradne "stilove" misleći da tako ostavljaju svoj žig, a u stvari... cirkus! Ali zato postoje one koje ceo svoj život posvetiše izučavanju ovog plesa, one koje će vas uvesti u pravi svet orijenta i negovati ljubav prema plesu zajedno sa vama. Po ko zna koji put kažem, ovo je ples sa istorijom, tradicijom, posebnom lepotom i duhom. Pažljivo birajte od koga ćete da učite, a sigurna sam da će za svakog da se nađe odgovarajuća osoba za to, u zavisnosti od toga šta ko želi i šta se kome dopada. Moja iskrena želja jeste da se iskorene one zbog kojih i dalje postoji mišljenje da je ovaj ples nešto ružno.

   Borite se za svoje želje, živite svoje snove... Vaš život je samo vaš. Ako ne učinite nešto za sebe, ko će??? Još jednom ću da kažem da je orijentalni ples poseban način izražavanja, poseban način čišćenja duše, uma i tela, poseban način upoznavanja samoga sebe. Ne dozvolite da vam se to sebično oduzima. Da svaka od nas razbije te predrasude pred svojim roditeljima i prijateljima, Srbija bi ubrzo prihvatila ovu divnu umetnost. Nemojte spuštati glave i odustajati od samih sebe. Danas je to orijentalni ples, a sutra ko zna šta drugo ili treće... Vaš život je u vašim rukama, odavno ste izašli iz pelena pa se tako i postavite. Ovo ne govorim da bih nekome "solila pamet" ili govorila šta treba da učini, ovo govorim jer sam sama to uradila pa znam šta je sloboda i zaboli me kada vidim da neko ispašta jer nema hrabrosti da uzme život u svoje ruke. "Da bi čovek pokrenuo svoje telo prvo mora da pokrene svoj um" :) Učinite nešto najlepše za sebe - plešite! U plesu postoji pregršt mogućnosti. Upoznala sam toliko divnih ljudi, videla toliko divnih stvari i ne mogu da dočekam još :) Zato mi je žao da gledam kako neko to ispušta iz svojih ruku.



I jedna stimulativna za kraj :) Do sledećeg puta - puno pozdrava!!! Nina :)





петак, 5. децембар 2014.

Ples ima i ružnu stranu

   Ostalo je još 3 dana do prvog časa u Beogradu. Koliko sam uzbuđena toliko sam i uplašena. Razlog tome jeste moje pređašnje iskustvo koje uopšte nije bilo lepo. Zašto? Zato što sam većinom nailazila na osobe koje su dobre samo na rečima, a na delu - ništa! Od ljudi koji izdaju prostor do ljudi koji su zainteresovani za časove.
 
   Elem, oko prostora neću ništa da govorim, prostor uvek mogu da promenim kada mi ne odgovara način poslovanja dotičnih i neka je svima njima sa srećom. Sada bih malo da pričam o učenicama. Dešavalo mi se da mi sala bude prepuna, ali je često bilo da bude prazna. Da krivim sebe i svoj program zaista ne mogu zato što po onima koje su bile redovne mogu da vidim da je vrlo dobar, a po komentarima i njih i ljudi sa strane - "ne skidam osmeh sa lica, vidi se koliko uživam u plesu i koliko sebe dajem u to". Drago mi je da se to vidi i što je njima lepo da rade sa mnom. Da krivim lokaciju??? Hmmm... Ok, svesno sam ušla  u tu priču da hoću da proguram orijentalni ples tamo gde ga nije bilo, a to je mesto gde živim - Nova Pazova, a igrom slučaja sam završila i u Batajnici. Znala sam da će biti teško probiti se, privući pažnju na nešto novo... ali sam se nadala da će ipak na kraju to biti u redu, da postoje ljudi koji vole novitete, koji u krajnjem slučaju vole umetnost i ples. Bilo je tu zainteresovanih, više u Batajnici nego u Pazovi, ali bilo je upornih i zainteresovanih. Međutim, mnogi su ostali SAMO zainteresovani. Neću da pričam o tome koliko mi je učenica bilo, to u krajnjem slučaju nije ni bitno, sada hoću da pričam o onim drugim.

   Mnoge se oduševljavaju ovim plesom, idejom da to ima i kod nas (u Pazovi) i redovno su mi se javljale (i dalje to rade, naravno) kako bi da krenu na časove... ALI! "Samo da ozdravim, samo da popravim ocene, samo da sredim smene na poslu, samo da dođem sa putovanja, samo da ovo, samo da ono... i eto me!", a to je ono od čega ja nemam apsolutno ništa. Niti imam potrebu da to čujem niti će ovaj ples napredovati tu tako što će bilo koja reći išta što će ostati samo na rečima. Ono što se računa jeste tvoja prisutnost na časovima. Druga stvar koja mi se dešavala jeste da mi se neke od učenica ne javljaju da neće doći na čas. Nisam jedna od onih koja će da vuče za rukav, koja će da proganja porukama ili zivkanjem da bih pitala da li će neko doći na čas ili neće...  Kada mi se plati članarina moje je da se nacrtam u sali i da čekam. ALI! Osnova kulture i poštovanja je u tome da se nekome javiš da nećeš doći sad, sledeći čas, naredna 3 časa ili više nikada. Svi imaju moj broj telefona i fejsbuk, ali se ne javljaju. Hm...

   Poenta moje priče jeste ta da meni niti trebaju lepe reči i lažna obećanja čisto da se računa da mi se nešto reklo povodom mojih časova, a takođe mi ne treba nečije ćutanje i ignorisanje kada su u pitanju nedolasci. Ono što je meni potrebno jeste iskrenost. Kako se ja postavim prema vama, tako se vi postavite prema meni - samo otovreno i iskreno. Neću ja nikome ništa zameriti kada je odnos korektan. Poštovanje uzvratite poštovanjem! Neću nikome da držim slovo o tome kako treba da se ponaša u životu, govorim samo kako treba da se postavi prema meni. Kako ćete sa drugima, to mene zaista ne interesuje.

    Još jedna stvar koja mi je jako zasmetala jeste ubeđenost nekih učenica da su Bogom dane za ovaj ples i da ne moraju da rade nešto od samog početka. Dakle, zbog nemilog menjanja prostora bila sam primorana da držim časove od nule, pošto su dolazile i nove učenice, pa su tako stare morale malo da "ispaštaju, cupkajući u mestu". Ja sam bila ta koja je sve to uklapala, korigovala program da svako radi nešto novo, to je u krajnjem slučaju i deo mog posla. Međutim, dešavalo mi se da mi učenice kažu kako ne žele da rade od početka jer je to njima "dosadno" i one to "već znaju" pa će one da sačekaju mesec, dva i onda doći da nastave. Poštujem, ok, ali... ovako, drage moje! Pre svega, ples nikada ne može biti dosadan! Ako nešto voliš to ti nikako ne može biti dosadno! Druga stvar, ples ne možeš da naučiš i savladaš tek tako, potrebno je izvesno vreme da bi se mnogi pokreti slegli pa tako i izvodili kako treba, a za to je potrebna VEŽBA, a ne čekanje kod kuće da drugi prođu određeni broj časova pa da se onda nastavi dalje. Treća stvar, ples je trening, pa tako mnogo znači telu da se ne prave pauze već da postoji neka konstanta. Četvrta stvar, orijentalni ples nije sprdnja pa tako neću da dozvolim da se prema njemu tako ophodi! Orijentalni ples je vrlo ozbiljna stvar, prelepa umetnost, način izražavanja, u krajnjem slučaju - način života! Ali kako to može da zna neko ko to ne oseća i gleda sebe kao super, ekstra, mega, giga talenat koji nema potrebe "da se smara sa običnim početnicima radeći osnove"??? Najvažnija stvar koju bih rekla jeste da sa takvim stavom i ponašanjem, sa takvim egom apsolutno ništa ne možete i nećete postići. Ovaj ples, kao i svaki drugi naravno, se konstantno razvija, ide napred, uvek neki noviteti, uvek nešto za nadograditi, videti, naučiti... ali, apsolutno ništa loše nema u  ponavljanju osnovnih pokreta, NAPROTIV! Sama tehnika se na taj način čisti i usavršava. Tako da, "Bogom dane i pretalentovane devojke koje se smarate radeći osnove", sa takvim stavom meni zaista niste potrebne jer ćete ovo svaki put čuti od mene (kao što već i jeste) pa tako ne bih da vas zadržavam niti ubeđujem u nešto u šta vi ne verujete pa tako samo gubimo dragoceno vreme. Nisam od onih koji će da prodaju šarene laže da bi tako zadržavale devojke. Od mene će se čuti istina, kada je dobro onda je zaista tako, ali i obrnuto, sve obrazloženo i jasno.

   Neko sam čija je ljubav prema ovom plesu više nego jasna, ko se zalaže za ovaj ples, ko ulaže u to svo svoje vreme i novac. Ne volim to da spominjem jer se, naravnooooo, nađu idioti koji će to da gledaju kao trljanje na nos ili uzdizanje mene same blablabla šta god sve idiotski mozak može da smisli... ali sam ta koja je iz Pazove putovala 3x nedeljno na časove, 2 god i 3 meseca, i na minus i na plus beskonačno, kiša, sneg, grad... Čekala sam Lastu po sat vremena nekad čak i duže ako mi pobegne bus, sama, noću, da bih se vratila kući!!! Ma ni menstruacija, prehlada i slično me nije sprečavalo da odem na trening! Desilo mi se da sam sa svadbe otišla na trening pa se vratila nazad da se veselim!!! Zašto????? ZATO ŠTO TO VOLIM!!! Zato ne želim da čujem mlake izgovore jer sam živi dokaz da se sve može kada se hoće!!!

   Možda po nekome ovaj tekst neće imati nikakvog smisla, možda će nekome biti smešno, možda će neki likovati, možda će mi odbiti neki broj devojaka... Nemam problem sa tim, uopšte. Oni koji su prošli kroz sve ovo će potpuno razumeti. Ja sam uporan čovek, ja ovaj ples volim više od svega na ovoj planeti, znam koliko vredi, znam kakav je osećaj kada plešeš srcem i dušom, pronašla sam u ovom plesu smisao i lepotu života, neko sam ko se zalaže i celu sebe daje. Trebaju mi osobe koje će to umeti da cene i poštuju, koje će biti svesne, koje će biti korektne, a to pokazati svojim trudom, radom i zalaganjem. Ne trebaju mi mlaki izgovori ili ćutanje pošto je sve to samo oličenje vaše LENjOSTI! Ukoliko se odlučite da učite ples, pa makar to bilo i rekreativno, onda to podrazumeva redovnost na časovima, prisutnost i vežbu.


   Orijentalni ples je prelep, magičan, ma čudotvoran! Mogućnost za neprestalno razvijanje. Za nepune 4 godine sam se susretala sa raznoraznim tipovima ljudi, bila svedok transformacija žena... Ja znam šta orijentalni ples znači za ženu, ja sam neko ko to oseća i ko to doživljava svakodnevno. Pružite šansu same sebi da osetite to isto. Naslov ovog teksta jeste da ples ima i ružne strane... da, ružna strana plesa jesu ljudi, pošto nas ima raznih vala. Citiraću sebe po ko zna koji put i time završiti ovaj tekst:


"Orijentalni ples je jednom rečju MAGIJA! Pročisti dušu, profiltrira srce, proširi vidike, učini da je ceo svet tvoj u momentu kada to poželiš."



Puno pozdrava i vidimo se uskoro :)

Nina

понедељак, 1. децембар 2014.

Časovi u Beogradu

   Tražile ste, dobile ste :) Sa velikom radošću vas obaveštavam da za tačno nedelju dana, 8. debembra u 19h, počinjemo sa časovima u Beogradu :) Našla sam prostor koji je svima pristupačan pa ćete nas lako naći. Urban Dance Studio!!!  Ulica je Milentija Popovića 1, lokal broj 9 :) Lakše ćete znati gde smo ako kažem: tačno preko puta TC Ušće (pored pumpe).

   Termini su ponedeljak i sreda u 19h. Upis će trajati celog meseca, a prvi čas je besplatan.

   Svi zainteresovani mogu da dođu na trening, probaju i vide da li je orijentalni ples za njih ili nije. Ovaj ples je namenjen svima, mlađim i starijim, ne treba nikakvo predznanje, već samo dobra volja i želja. Ples je za svakog ko čezne za slobodom, Sve svoje stresove i besove, zakočenosti i nesigurnosti transformišite u kreativnost, ispunjenost, samopouzdanje, sreću... dakle krajnje pozitivnu energiju. Ukoliko želite da se bar na kratko oslobodite pritiska posla, škole, odlepite od interneta, zaboravite na pritiske i pritom se dobro zabavite, učinite to na zdrav način - plešite!!!

   Sve informacije možete naći i ovde: Časovi u Beogradu
 
   Sve što trebate da znate o plesu možete pronaći na ovom blogu :)

   Vidimo se za nedelju dana!!! Lalalalalalalaaaaaa!!!



Puno pozdrava,

Nina